View Colofon

Automobil iz stare Grčke

Translated from CZ to SR by Uroš Nikolić
Written in CZ by Ondrej Macl

Bio je vreo junski dan. Samo, tada se nije govorilo jun, već targelion, ili skiroforion. Dve prilike izašle su izvan atinskih zidina, u srdačnom razgovoru, i nastavile šetnju prirodom duž korita reke Ilis. Razgovarali su uglavnom o ljubavi.

Dečak, mlađi od njih dvojice, sa sobom je nosio prepis tuđeg traktata o tome kako je ljubav zlo, u šta je i sam verovao. Zapravo, sve o čemu je on razgovarao bio je taj traktat. Stariji muškarac se u sebi nije slagao sa njim, ali strast s kojom je mladić govorio prilično ga je uzbuđivala. Kada su došli do jednog visokog platana, muškarac se ispružio u travi i zamolio mladića da mu pročita odlomak. Kratko ga je slušao, s neskrivenim interesovanjem, a kad bi se mladić ponavljao, prednost je davao cvrčanju skakavaca u travi i istovremeno je, lisac, pripremao znatno zavodljiviji govor.

Prošlo je nekoliko milenijuma, i čitav grad izašao je izvan zidina. Tamo gde je tekla reka Ilis, danas trijumfalno huči autoput s osam traka. Tamo gde se uzdizao platan, danas stoje klupa i kanta za smeće. Grad se ispružio u travi, a reka je potamnela do te mere da nije ostalo ništa drugo nego da se pretvori u podzemni kanalizacioni tok. Atina je jedina evropska metropola koja je sahranila svoje reke.

Čim je mladić završio, stariji muškarac teatralno je prekrio lice, i na njegov govor protiv ljubavi nadovezao se do tada neimenovanim ispadima zaljubljenog čoveka - kakav je to ljubomorni manipulator i ucenjivač! Odmah potom, kada se suočio sa mladićevom lepotom, jednostavno nije bio kadar da se upusti u pohvalu razumnog, nezaljubljenog čoveka, što se od njega, majstora mudrolija, očekivalo. Umesto toga, pitao je nisu li naši najdragoceniji doživljaji pre izraz božijeg ludila nego nekakvog razuma.

Na obali reke Ilis nikao je hotel Hilton. Iz njega je izašla mlada studentkinja filologije s Harvarda, lagano uskočila u vodenu struju i zaplivala u smeru narodne galerije gde se održavala konferencija na temu „Srce i duša čoveka antike: konteksti, perspektive, problemi.” Ipak, sve to je neuporedivo manja ludost u poređenju s večnošću mladićevog lica!

Stariji muškarac zvao se Sokrat. Iz nepoznatih razloga smatrao je kako u svakom od nas ljubav postoji nasuprot mudrosti, kao što nezajažljiva naslada postoji nasuprot smernosti. Ili tako nešto. A kako bi iz tih suprotnosti izvukao osnov ljudske duše - treba istaći da pre Sokrata duša nije imala naročit značaj - uporedio ju je s konjskom zapregom. Ljudska duša je tako, u osvit svog postojanja, stekla poređenje s kočijašem koji se upinje da obuzda zapregu koju vuku dva nesložna konja.

Šta tačno ti konji predstavljaju, nikada nije objašnjeno: jedan bi verovatno trebalo da bude lep, dobar, beo, crnook, pravedan, širokih nozdrva, i nije ga potrebno bičevati... drugi je kvaran, pregojen, spljoštenih nozdrva, sklon hvalisanju i preterivanju, gluv, s dlakavim ušima. Predstava duše kao vozila glasila je:

ἐοικέτωδὴσυµφύτῳδυνάµει ὑποπτέρουζεύγουςτε καὶ ἡνιόχου.

Da li je baš ovakva simbolika mogla da ubedi gradskog mladića u Sokratovu istinu i da prevagne nad njenom idejnom neujednačenošću? Da li se homoerotična priroda prvobitne filozofije ispoljila i ovim putem? Zaprege nisu bile naročito praktične za kretanje po kamenim drumovima, više su se koristile za proslave i sahrane, a pre svega na trkalištu, gde je sve vrvelo od dečaka. Ili je Sokrata pod platanima naprosto opio žar letnjeg Sunca, za koje su govorili da predstavlja kočije boga Heliosa?

Zamislimo kako Sokrat objašnjava svoju teoriju o zapregama, a reka Ilis se u sekundi pretvara u autoput. Pokazaću ja njemu božje ludilo! Neka harvardska filološkinja lepo ide taksijem... Najpre Sokrat čuje nekakvo nepoznato zujanje u ušima. Šokirani skakavci još glasnije cvrče, ali dotad nepoznati zvuk motora hrabro uzvraća, šuštanjem nalik na morski talas u kome u pravilnim razmacima škljocne vilica čudovišta. Ni miris platana više nema značaj, danas štipa smrad olova i sumpora. Nema sumnje da se radi o elementima što potiču iz utrobe zemlje, koje noću čuva bog Had, a danju se njima bavi kovač Hefest. Ipak, ništa se ne može porediti s vizuelnim doživljajem: metalni konji i kočije bez konja neverovatnom brzinom prolaze levo i desno, jedni ka negostoljubivoj obali i tunelu koji vodi do podzemlja, drugi naviše, u planine, prema kružnom nadvožnjaku gde će se vrteti poput zlatne niti, dok se na kraju ne upletu u sunčeve zrake. U tom trenutku kao da je neko u neposrednoj blizini zatrubio.

„Te oči!” filozof teško uzdiše. „Te njihove blistave oči!”

Večnost u vidu zbunjenog mladića spremno ga pridržava da se ne bi povredio pri ustajanju. Biće da je imao još jedno od svojih priviđenja...

Sokrat je poredio dušu s konjskom zapregom, možda i zbog toga što u to vreme nije mogao da zamisli automobil. Ipak, kada govori o duši, o njenoj besmrtnosti, pridaje joj jedinstvenu sposobnost da se samostalno kreće.

A šta drugo predstavlja pojava automobila?

Reč automobil potiče od grčkog autos ili sam, i latinskog mobilis ili pokret. Novi izum nazvan je automobil kako bi se razlikovao od ostalih saobraćajnih sredstava koja su zavisila od eksterne snage.

S konjem je stvar složenija: čak i ako mu prikujemo potkovice, nasadimo sedlo ili ga privežemo za kola, to ne znači da je stvoren za transport.

Sokrat je voleo grad. Mladi čovek koji mu je pravio društvo morao je pošteno da se potrudi ne bi li ga odvukao u prirodu. Provincija i drveće ničemu nas ne mogu naučiti, za razliku od razgovora, smatrao je Sokrat.

Ako je,susrevši se s lepim mladićem, dušu uporedio sa zapregom, jednom drugom prilikom, kada se nakon nekog slavlja obreo u društvu staraca, Sokrat nije oklevao da dušu uporedi s elementima društva. Kočijaša koji tera dobrog i lošeg konja zamenili su razum u glavi, razdražljivost u grudima i lakomost u donjem stomaku, što je bila analogija za vladu, vojsku i zanatlije. Pravednost je odjednom trebalo da postane vrlina pojedinca i grupe.

U samom Sokratu kao da su se sjedinili stari i mladi konj. Konj koji vlada s konjem koji ludi. Pravedna duša i pomahnitala duša.

Sokrat se u svom učenju oslanjao na tradiciju kentaura, mitskih polu-konja, polu-ljudi, koji su od svakog mladića mogli da načine junaka. Doduše, jedan rival u ljubavi svrstavao ga je među nehajne silene ili satire, pritom je njegove reči smatrao pukim naklapanjima, pa ipak – mada ga je zbog tih reči društvo osudilo na smrt - zaslužio je neslućeni značaj u istoriji. Zaista, još u Geteovo vreme Sokrat je postao uzor ravan Isusu.

Naravno, Isus je od početka bio predstavnik potlačene manjine, nomad, protivnik gradova i pobornik milosrđa, pre nego pravde. A njegov trijumfalni ulazak u Jerusalim odigrao se na leđima seoskog magareta.

U Isusovo vreme u Egiptu je živeo drukčiji tip kentaura, i to čovek na čelu tamošnjeg muzeja, Heron Aleksandrijski. Hrišćanstvo je još uvek bilo u povoju, a staroegipatski kultovi gubili su popularnost. Stoga se sveštenstvo okrenulo svemogućem Heronu, kako bi im za izdašnu nadoknadu pretvorio hram u mesto čuda.

Heron je podigao pogled sa razmontiranog aparata za limunadu i prihvatio ponudu: hram je unapredio pokretnim vratima na ulazu, uljanim lampama sa samostalnim dotokom ulja, pokretnim lutkama bogova sa zvučnim efektima, a zahvaljujući poznavanju magnetnihpolja i pod tavanicom je podigao metalnu zapregu.

Slava tebi, mehaniko!

Sâm Heron dotakao se principa parne mašine: sferu koju je pokretala vodena para nazvao je „lopta boga vetra Eola.”

U vreme kada je Gete još uvek bio u pelenama, drugi genije odbacio je latinsko i grčko učenje, jer su ga mnogo više uzbuđivale poluge, kranovi i klipovi u tatinoj radionici. Parne mašine ponovo su izmišljene za potrebe engleskih rudnika, a Džejms Vat je odlučio da posveti život njihovom usavršavanju.

Ipak, nije bilo kalajdžija koji bi radili po njegovim preciznim uputstvima, nije bilo ni jedinstvenog mernog sistema, stoga je prošlo mnogo godina pre nego što je parni pogon zauzeo svoje mesto u modernom svetu.

A kako bi svetu koji se razvija bolje predstavio tu đavolju novinu što se zvala parna mašina, Vat je izračunao učinkovitost jednog od konja koji su radili u rudnicima i došao do sledeće jednačine konjske snage: jedna mašina proizvodi snagu jednaku snazi deset do dvanaest konja.

U veku pare konj je i dalje bio sveprisutan. Vukao je seoska kola i plemićke zaprege, poštanske kočije, fijakere za iznajmljivanje i omnibuse, pa čak i prve vozove i tramvaje! Konj je razvozio poštu, odvozio kontejnere, održavao red i mir zajedno sa stražarima, zavlačio se u kopove zajedno s rudarima, ginuo u borbama zajedno s vojnicima. Konjsko meso se peklo na ražnju, griva se sekla i koristila za četke i gudala muzičara.

Prva motorna vozila tako su morala da se prilagode prevozu konjskim zapregama. Sâm automobil osmišljen je sleva: vozilo se levom stranom puta, a vozač i volan bili su smešteni na levoj strani kabine jer se i konjima oduvek prilazilo sleva. Kretanje automobila, kao i konja, kontroliše se nogama, a koriguje rukama. Brzina automobila, kao i konja, može biti različita. Baš kao i konj, i automobil se mora s vremena na vreme nahraniti i parkirati kako bi se odmorio.


Istorija duše: Nikola-Jozef Kinjo, supružnici Benc, Rudolf Dizel, Ferdinand Porše...

Johan Volfgang fon Gete ušao je u školske čitanke s baladom Kralj duhova. Otac i sin jašu kroz tamnu noć, sina proganjaju prikaze kraljeva i princeza s onog sveta i odvlače ga u smrt. Pojedini psihoanalitičari pesmu tumače kao borbu za rastrzanu dušu deteta između dobrog oca i homopedofilnog nasilnika. Začudo, niko u mračnom kralju nije prepoznao Bibenduma, belog lutka koji se smeši s reklame firme Michelin i geteovskog junaka obaveštava o dolasku modernog doba u saobraćaju. Otac nema razumevanja za sina i ne šalje ga za Bibendumom. Kako to obično biva - najviše nam naškode oni koji bi trebalo da se o nama brinu.

S druge strane, kada je mladić po imenu Henri Ford u Detroitu predstavio prvi američki automobil, masa se zgražavala, tvrdeći da im plaši konje, a policajci su hteli da ga uhapse, ali nije bilo nijednog zakona koji bi to hapšenje opravdao. A Henri je izdržao sve sumnjičave poglede, rešen da uspostavi masovnu proizvodnju automobila dostupnih svakome.

Uspeo je da smanji troškove proizvodnje uvođenjem pokretnih traka, kakve su se tada koristile u klanicama. Njegovom krivicom proizvodnja se donekle robotizovala, budući da je radnik na traci provodio iks sati dnevno vršeći jednolične poslove. I Henri je morao da mu ponudi brojne benefite ne bi li ga privoleo da ostane.

Dok su u klanicama radnici na svakih deset sekundi slušali skičanje zaklanih životinja koje su zatim sekli na komade, u Fordovim fabrikama sklapali su revolucionarna vozila pomoću kojih se mogao osetiti novi duh slobode.

Odrastao sam u istočnoj Češkoj, kraj prometne raskrsnice. Svake noći san su mi remetili kamioni, do te mere da se i moj krevet pretvorio u kamion koji je prevozio perjane jastuke i plišane životinje.

Predstava kamiondžije koji sluša radio i odmara se na pumpama toliko me je privlačila da sam se izvesno vreme šišao kao oni. Tata je govorio da ličim na devojčicu. Očevi, nažalost, često ne razumeju svoje sinove.

Nikada nisam video ništa lepše od razlivene barice benzina – u mojoj mašti to je bio model galaksije u kojoj bih hteo da živim.

A prva sazvežđa koja sam naučio da prepoznam? Mala i velika kola.

Mada, u gradu se zvezde nisu mogle videti od oblaka zagađenja koji se uzdizao nad njim, što je u meni izazivalo neobičnu teskobu.

Ne treba da čudi što sam se upisao u lokalnu autoškolu Popelka čim su se stekli uslovi. Znao sam da moram da pratim svoju sudbinu i da ne smem izgubiti dodir s detinjstvom. Ukratko, bilo mi je suđeno da postanem vozač.

Bio je vreo junski dan. Na usijanom betonskom parkiralištu stajala je usamljena Škoda Felicija s vidno istaknutim slovom L. Zarasli mladić s kačketom i teksas-prslukom stajao je naslonjen na haubu.


„Tu ste!” mahnuo mi je, ugasio cigaretu i otvorio vozačeva vrata.

Nervozan, smestio sam se za volan, a on na mesto suvozača, gde je do malopre stajala torbica s dokumentima. Između nas se ljuljala mirišljava jelkica.

„Šta je prvo što treba da uradite kada uđete u auto?”

„Da okrenem ključ?” pokušao sam.

„Glupost”, iskezio se, „razmislite, ili ću vas odmah izbaciti.”

Oblio me je hladan znoj. Onda sam se setio: sigurnosni pojas.

Instruktor se zadovoljno nasmešio i nastavio predavanje: „Dole kod nogu imate tri pedale. Levo je kvačilo, njim se menjaju brzine, u sredini je kočnica, desno je gas. Pre nego što krenete, morate udobno da se smestite. Proverite ogledala. Sada spustite ručnu kočnicu, tako...”

Uhvatio me je za ruku kako bi mi pokazao. Napokon je došlo vreme da okrenem ključ i, uz njegovu pomoć, pritisnem kvačilo, ubacim u prvu, polako dodam gas...

„Kakve su to gluposti?! Gazite kao slon. Auto morate da volite. Idemo još jednom, ovog puta mnogo nežnije, u redu?”

Kolena su mi se tresla.

„Samo mirno, mladiću, inače neće uspeti” potapšao me je po butini uz očinsko razumevanje. ‘ἐοικέτωδὴσυµφύτῳδυνάµει ὑποπτέρουζεύγουςτε καὶ ἡνιόχου.’

Nakon pola sata početničkih manevara, izašli smo na opusteli put.

More by Uroš Nikolić

Morana

Isključenje Samoubistvo davljenjem dosta je retko. Zatezna traka se po pravilu nekoliko puta obavije oko vrata, a ponekad se ispod nje postavi nešto meko. Prilikom davljenja se usled pometnje u nervnom sistemu i pritiska na karotidnu arteriju prekida dotok krvi u mozak i zatvaraju se disajni putevi. Samo, grlo se obično ne zatvori sasvim, pa umiranje traje duže nego kod vešanja - osim ako se, naravno, sve ne završi gubljenjem svesti ili popuštanjem zatezne trake. S druge strane, vešanje je već dugo omiljena metoda čeških samoubica, naročito muškaraca. Od njih 100, 61 bira upravo ovaj način, ...
Translated from CZ to SR by Uroš Nikolić
Written in CZ by Lucie Faulerová

Skupljanje snage za be

(…) Neiskusno sam ušao u klub čim se otvorio, dok se omladina još uvek spremala za zabavu u okolnim pivnicama. Po praznom podijumu kružila su svetla reflektora, a di džejev uvodni set više je podsećao na mantru budističkog monaha nego na nešto satanističko. Po vlažnom odsjaju na podijumu moglo se zaključiti da je služba za čišćenje prošla tuda pre manje od pola sata. Tako sam u međuvremenu meditirao nad besmislenošću ljudske sudbine i povremeno odlazio do šanka po pivo, pre nego što se stvore redovi za koktele. Doduše, da sam došao kasnije, možda bi puštali samo devojke, u najboljem slučaju pa...
Translated from CZ to SR by Uroš Nikolić
Written in CZ by Ondrej Macl

Tudi grad

Amsterdam na pragu jeseni bio je šaren i ćudljiv. Svako malo sunce bi smenila kiša, a ta smena ponavljala se pravilno kao što se nižu čvorovi na brojanici. Stajala sam ispod mosta i čekala da jedan od kratkih pljuskova prestane. Isplanirala sam izlet biciklom po okolini Amsterdama. Htela sam da vidim čuvene poldere, kanale koji se ukrštaju preko zelenih livada s naglašenim vetrenjačama koje šire svoje krake poput strašila u polju. Trebalo je da to bude moj prvi izlet u novom gradu. Prvi doživljaj kojim će otpočeti prijateljstvo među nama. U zemlji čuvenoj po vrhunskoj arhitekturi, gde sam plan...
Translated from CZ to SR by Uroš Nikolić
Written in CZ by Anna Háblová

Kanalizacija

Zastala je pred gomilom građevinskih kontejnera i protrljala smrznute dlanove. U daljini, iznad reke, zatreperila su dva kormorana. Trenutak kasnije počela je da se osvrće na sve strane i proverava poruku koja joj je stigla prethodnog dana. „Zdravo Petra, akcija kanalizacija sutra u osam. Sastanak ispred mosta kod baraka. A.” Pročitala ju je još tri puta, pre nego što je svetlo s ekrana utihnulo. Stara i nova kanalizacija, koje su na ravne časti delile otpad koji je pristizao iz čitavog grada, stajale su jedna iza druge na ostrvu kao vladarke reke. Cilindrični rezervoari stare mreže izdiz...
Translated from CZ to SR by Uroš Nikolić
Written in CZ by Anna Háblová

Iskreno, draga, baš me briga

Marek me obara na krevet, a od izraza njegovog lica i njegovog stiska ja potpuno gubim orijentaciju, kao da nas je pokupila lavina pa više ne znam gde je gore, a gde dole. Sve to traje jedva sekund, i stisak i izraz, sledećeg trenutka već me izvlači iz lavine i mada sam i dalje u horizontalnom položaju, više nema sumnje gde je gore, a gde dole. I tek tada mi postaje jasno, tek tada shvatam, ali ipak nekako napola, misao mi samo projuri kroz glavu, kao kada neko na brzinu uključi svetlo a onda ga još brže isključi. I vi znate da ste nešto videli, samo niste sasvim sigurni šta, ali znate da nije...
Translated from CZ to SR by Uroš Nikolić
Written in CZ by Lucie Faulerová
More in SR

ČMRLJEV ŽLEB – KRATAK SADRŽAJ

Čmrljev žleb je kratak roman čiji su glavni junaci članovi porodice Flajs i žitelji sela Strmčnik gde pomenuta porodica ima predivan mali hotel. Svi su veoma srećni, a gosti izuzetno zadovoljni – bar na površini tako izgleda. U knjizi će se pokazati da to nije istina i zašto je tako. Početna scena je nedeljni ručak, na stolu je činija s goveđom supom s rezancima, a za stolom sede članovi porodice: momak u ranim dvadesetim koji uporno proverava svoj mobilni i ne krije da bi upravo sada želeo da bude negde daleko odatle; pored njega sedi njegova mama, žena srednjih godina koja je evidentno veoma...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Agata Tomažič

Oduvek smo živele u ovom selu

Promenile smo kožu. Kažem to sebi pred ogledalom zaustavljene vode koju nam poklanja valov. Više nema krava u selu tako da je ovo pojilo naše, kao i skoro sve ostalo što nas okružuje. I naše i ničije. Baština onih koje opstaju i ostaju. Moja ćerka, koja ima ostatke blata i suvog lišća po kosi, drži se za moje telo poput životinjice. Već dugo ne koristimo kolica jer ih kameni putevi obesmišljavaju, pa su se moji mišići svikli na nju, njenu težinu i konture, promaljaju se nove konture, atletske, nezamislive. Više nisam mršava žena. Sada sam skela. Subota je ujutru i vraćamo se nakon pretresanja...
Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Aixa De la Cruz Regúlez

Beleške o životu Fransis Donel

Prolog Godine 1945. Fransis Donel, spisateljica i poznata uzgajivačica ptica, rođena je u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1983. lažirala je sopstvenu smrt od lupusa, bolesti koja ju je tištala od detinjstva. U mesecima koji će uslediti otkriveno je da su sve to bile glasine. Nakon jedne manje polemike do koje ćemo doći kad za to bude vreme, Fransis se povukla iz javnosti tokom nekoliko decenija. Već je počeo XXI vek kada je stigla u Španiju, pod teretom bolesti koja je neprestano rasla u njenoj unutrašnjosti. Često je govorila da je domovinu napustila onda kada je postala prestara za p...
Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Adriana Murad Konings

Sinopsis

Priča koju sam počela da pišem mogla bi da postane ili deo antologije kratkih priča, usredsređenih na različite, međusobno povezane likove, ili odlomak iz života jednog young adult-a. Nalazimo se u bliskoj budućnosti, a unutar jednog četa zabrinutih roditelja izbijaju uzbuna i panika, koje se u jednoj zbijenoj zajednici, naizgled obzirnoj i čestitoj, a uistinu modroj od zavisti i sebičnosti, lančano prenose. Pojavljuje se intenzivno – dok se nižu prepirke, laži, poze i uspesi malih, bednih moćnika – iskreno roditeljsko nerazumevanje emotivnog života dece, kao i potpuni fijasko u pokušaju da i...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Arianna Giorgia Bonazzi

Jerihon

Gazdinska kuća, kako su je nazivali, usamljeno se uzdizala nad proplankom povrh brežuljka. Bila je to pravougaona, dvospratna kuća, uske i dugačke drvene konstrukcije. S velikog prozora na gornjem spratu, dok je sedeo na stolici za ljuljanje u hodniku, Jens je posmatrao krajolik koji se pružao duž reke. Njegove malene, crne oči sve vreme su pomno posmatrale horizont odenut mrakom i motrile su na svaki sumnjivi detalj. Elija i Natan su sedeli pored njega, na podu, i igrali se zarđalim autićima. Čuli su se uobičajeni zvuci noći – insekti, šuštanje lišća, poslednja mukanja iz štale - i škripa s...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Fabrizio Allione

Promeniti zamisao

Majša mi savetuje da izgovaram sve slogove, da se ne pretvaram da sam iz Londona, da se previše ne rasplinem u teorijskom delu, da pre početka odbrane isprobam tehničku opremu, da budem smerna, da zapisujem pitanja i preporuke komisije i da ih pozovem na ručak u restoran s probranim jelovnikom. June misli da je takav meni neumesan i preporučuje mi ketering na fakultetu, neki Veberov citat, pola bensendina uz doručak i da me kolima poveze do Vitorije-Gastejs. Prihvatam predlog za bibliografiju i vožnju. Krećemo iz Bilbaa s mamom, jednom rođakom i mojim dečkom, stisnuti na zadnjem sedištu, uz...
Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Aixa De la Cruz Regúlez