View Colofon
Original text "Cambiar de idea" written in ES by Aixa De la Cruz Regúlez,
Other translations
Published in edition #2 2019-2023

Promeniti zamisao

Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Aixa De la Cruz Regúlez

Majša mi savetuje da izgovaram sve slogove, da se ne pretvaram da sam iz Londona, da se previše ne rasplinem u teorijskom delu, da pre početka odbrane isprobam tehničku opremu, da budem smerna, da zapisujem pitanja i preporuke komisije i da ih pozovem na ručak u restoran s probranim jelovnikom. June misli da je takav meni neumesan i preporučuje mi ketering na fakultetu, neki Veberov citat, pola bensendina uz doručak i da me kolima poveze do Vitorije-Gastejs. Prihvatam predlog za bibliografiju i vožnju.

Krećemo iz Bilbaa s mamom, jednom rođakom i mojim dečkom, stisnuti na zadnjem sedištu, uz lampicu za gorivo koja treperi, kolektivnu histeriju i pričanje uglas. Nije ni čudo što propuštamo pumpu na autoputu A-8. Tokom nekoliko veoma napetih kilometara razmatramo mogućnost da nam kola stanu nasred puta i otkrivam da mi je svejedno. Svejedno mi je da li ću stići ili ne, doktorirati ili ne. Ravnodušnost mi se primećuje na prvi pogled. Ja, koja na štiklama idem čak i u kafiće čiji je pod prekriven piljevinom, najgore sam obučena u celom amfiteatru, kosa mi je prljava, a oči krmeljive.

Ništa od ovoga nije bitno jer je već prošlo.

Moja ravnodušnost je plod vremenskog paradoksa: proživljavam sećanje.

Postoji samo jedan trenutak kada u scenariju ima praznina, takozvanih faultlines Alana Sinfilda – citiranog na 367. strani celokupne bibliografije – a to je kada reč uzima profesor koji je predsednik komisije i jedini muškarac za stolom. Ne razume poglavlje u kome analiziram uticaj skandala u Abu Graibu na prikazivanje nasilnih žena, iako sam u tom delu dala jedini originalni doprinos. Odmah nakon 11. septembra, američki konzervativizam je iskoristio zbrku da udari na feminizam jednakosti. Amerika je napadnuta jer su je neprijatelji doživeli kao slabu, jer se muškarci više nisu ponašali kao muškarci. Serije koje su tada nastale odražavaju povratak klasičnih rodnih uloga, spasiti čirlidersicu, spasiti svet, s junacima inspirisanim vesternom poput Džeka Bauera i bespomoćnim, glupavim ženama. Ali što se više udaljavamo od nulte tačke, ova tendencija doživljava promene. Započinje period obeležen ženskim likovima, ženama s katanom, s FBI i CIA značkama, ženama koje rešavaju binarne kodove kombinujući najbolje od oba sveta. Mogu da seku glave i da budu majke, mogu, bez kratkog spoja, da budu androgine i da istovremeno zagovaraju omraženu intuiciju žene.

Pričam predsedniku da se heroine veoma kasno pojavljuju u akcionim žanrovima, jer je esencijalistički diskurs oduvek podsticao pasivnost i ljupkost koje su nam svojstvene. Sve do agentkinje Ripli, jedine nasilne žene na platnu su naslednice Medeje, monstrumi iz horor filmova. Postoji i grana feminizma zasnovana na ovim predrasudama. Taj feminizam stalno govori o feminizaciji institucija, kao da uključivanje žena u politiku i vojsku samo po sebi dovodi do civilizacijskog pomaka, kao da su sve one svetice, a njihova svetost zarazna. To je feminizam koji me iritira, a koji je doživeo veliki udarac kada su u javnost dospela mučenja u Abu Graibu. Američko društvo se nije šokiralo jer su njihovi vojnici primenjivali mučenje, već što su to činile i žene vojnici. Na slikama koje su obišle svet, Sabina Harman i Lindi Ingland poziraju nasmejane pored gomile golih Iračana. Jedina dobra stvar proizašla iz te strahote je preispitivanje urođenih vrednosti oba pola, gospodine predsedniče, a to je iznedrilo hibridne likove poput onih koje analiziram u poslednjem poglavlju.

Predsednik ne želi da ulazi u rasprave, kako kaže, ali ne prećutkuje svoje mišljenje.

––Svaki put kada neka od filozofkinja koje pominjete izađe sa stavom da nema razlike između dva pola, zaista mi dođe da sakupim sredstva i pošaljem ih na studije medicine ili biologije.

Tišina koja prethodi mom odgovoru miriše na krv, na mogućnost krvi. Ali dopuštam da mi metak prozuji pored ušiju i odgovaram sa šarmom kandidatkinje za Mis.

Komisija se vraća s razmatranja dok u sadašnjosti iz koje pišem ove redove iščekujem da se izrekne kazna na suđenju za silovanje tokom festivala Sanfermines. U sadašnjosti iz koje pišem mnogo sam nervoznija nego u tekstu u kom crtam cvetiće u poslednjoj studentskoj svesci, ne primećujući da svi iščekuju da nešto uradim. Majša se nakašljava sve dok ne uspe da privuče moju pažnju. Oči su joj izbečene i gestikulira kao kakav di-džej pred tipični tehno-haus krešendo. Najzad shvatam. Ovo je kao suđenje i ako ne ustanem neće pročitati presudu. Povinujem se protokolu i pravim se da sam iznenađena što se sve završilo u skladu s očekivanjima, što mi čestitaju, potpisuju akta i žele dobrodošlicu u ovaj novi klub s novom titulom od koje će me samo smrt razdvojiti. Doživotna doktorka De la Krus.

I šta sad?

Majša mi šalje link studije o stopi mentalnih bolesti među doktorandima i istraživačima. June mi pomaže s dokumentacijom za pomoć za nezaposlene. Majša mi preporučuje da disertaciju raspodelim na četiri ili pet članaka i objavim ih u specijalizovanim časopisima, dok je June više za format monografije. Obe me upozoravaju na egzistencijalnu krizu koja me čeka, a ja im kažem da sam na sigurnom jer imam plan, plan B. Ako se klin klinom izbija, praznina koju ostavlja doktorska teza dâ se ispuniti romanom ili nečim što mu nalikuje, možda nečim što je blisko memoarima, iako više naginjem ispovestima, poput onih ispovesti kriminalaca koje su cirkulisale po Engleskoj u XVIII veku, niste čule za to? Bili su to pamfleti koje je izdavala crkva s težnjom da obrazuje i odvrati vernike, a u kojima su pripovedane zločinačke karijere osuđenika na smrt. Pojedini teoretičari smatraju da su oni uticali na procvat romana jer su čitaoci uvek želeli još, a nije bilo osuđenika da zadovolje toliku potražnju, tako da su se pojavili profesionalni pisci. Vidite vi to, ispovest je izvor naše profesije. Može biti da sam odgojena u svetovnom okruženju, ali mi krivica ne deluje tako užasno. Krivica je materijal za stvaranje poetičke pravde, kazna za prestupe koji zastarevaju ili ostaju nekažnjeni. Bilo kako bilo, ovo je ideja: ispričati moj životni put, mojih trideset godina lakših zločina, kako bih pokazala da ono čega se stidim ima veze s paradoksalnom manom mizoginije.

June me već neko vreme ne sluša. Majša moj projekat ocenjuje jednim uzdahom. Traži primere mojih okršaja sa ženama, a ja joj pričam o Erazmus studentkinji koju sam odvukla u toalet kafića pod izgovorom da je pozivam zbog droge i kako sam je tamo naterala da se zauzvrat smuva sa mnom; kako sam napustila Milenu u situaciji koja mi je delovala opasna, dok me je molila da je ne ostavljam samu; o Manuovoj devojci, o tome koliko sam je progonila dok nije prestala da mi odgovara na poruke... Prekida me pre nego što sam dovršila listu.

Nije isto kada to uradiš ti i neki muškarac.

Ne kažem da je isto. Kažem da zaslužuje jednaku osudu.

Ne slažem se.

Sada je početak oktobra 2017. godine, što znači da malo fali da se pročuje slučaj Harvija Vajnštajna, a hešteg #MeToo osvoji naše zidove i timelines. Tvit koji će izazvati lančanu reakciju objaviće se 15, a ja ću za slučaj saznati 19. kada počnu da se javljaju prvi osuđivački glasovi među feministima, na primer oni koji žale što su uvek žrtve izložene i zahtevaju da, za promenu, agresori budu u žiži. Ja ću podržati ovu inicijativu i to svojim primerom, priznavši da sam i ja zlostavljala, mada mi neće pasti na pamet da se stavim na mesto optužiteljke, još uvek neću preći zamišljenu liniju koja me je u srednjoj školi odvajala od ženskih klupa niti ću shvatiti značenje seksualnog nasilja nad ženama, njegovu vaspitnu funkciju. Moći ću da unukama ispričam da sam u #MeToo učestvovala kao transvestit. Ugodnije se osećam u ispovesti nego u svedočenju, kao krivac nego kao žrtva, jer se još uvek uzdam u pobedu suprotnog pola: između otadžbine i smrti, otadžbina; između reda i nereda, zna se.

––Šta ti misliš, June?

June će se povesti za kolektivnim zahtevima, izlistavši na sopstvenom Fejsbuk zidu sijaset uvreda o kojima se nikada nije usudila da priča, ali koje će jednom sakupljene i ispisane izaći na površinu poput osipa vrelog na dodir, poput odbrambenog štita. U primeru kojim je Frojd ilustrovao traumu, neki čovek je preživeo sudar s vozom, peške stigao do kuće naizgled nepovređen i tek kad je bio na sigurnom postao svestan prvih simptoma povrede. June samo što nije stigla kući, samo što nije otkrila telo puno ožiljaka i pokazala ih s istim izazivačkim ponosom s kojim mi je Surinje pokazala svoje. Ali još nismo stigle do te tačke; još uvek je drugarica koja te ludački voli jer ne podnosi da se pogleda u ogledalo.

––Ako ćeš već pisati roman o krivici, bolje bi ti bilo da snosiš neku težu krivicu.

More by Ljubica Trošić

Beleške o životu Fransis Donel

Prolog Godine 1945. Fransis Donel, spisateljica i poznata uzgajivačica ptica, rođena je u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1983. lažirala je sopstvenu smrt od lupusa, bolesti koja ju je tištala od detinjstva. U mesecima koji će uslediti otkriveno je da su sve to bile glasine. Nakon jedne manje polemike do koje ćemo doći kad za to bude vreme, Fransis se povukla iz javnosti tokom nekoliko decenija. Već je počeo XXI vek kada je stigla u Španiju, pod teretom bolesti koja je neprestano rasla u njenoj unutrašnjosti. Često je govorila da je domovinu napustila onda kada je postala prestara za p...
Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Adriana Murad Konings

Pohvala Uraganu

Oduvek sam uživao u grubosti svakodnevice – u čaši koja se razbija u tami, na primer. Ponekad se zapitam da li je to sećanje zaista moje. Iznova proživljavam scenu s radošću koju je teško zauzdati: predmet pada i raspršuje se, slede tupi tresak i zbrkani glasovi usred noći. Moja majka pritiska prekidač da osvetli rasute komade stakla. Njena otvorena šaka u vazduhu, nada mnom. Zvuk šamara koji uopšte ne liči na zvuk stakla na podu i osećaj da je sve deo nekakvog obreda. Grubost koja započinje čašom, a završava se bolom koji majka nanosi sinu. Prošlo je mnogo godina od tada i nema više čaše, n...
Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Alejandro Morellón Mariano

Sve sveri Poljske

Kao i obično, tog jutra se probudila gladna. Zidovi sobe odzvanjali su od kvakanja patki koje nadleću krov i devojčica se uspravila u krevetu. Patke su do bakine kuće stigle izdaleka, možda sa drugog kontinenta, mašući krilima. Preko noći je prestala da ide u školu i poslali su je tu, kod bake koja je živela pored jezera kilometrima udaljena od najbližeg sela. Niko nije mario za nju. Tamo u gradu, njeni su roditelji tražili privatnost ili radili, bilo je nejasno. Ono, pak, u šta nije sumnjala bili su stomačni drhtaji svakog jutra, ali i u popodnevnim časovima. Pokazivala bi na stomak, gladna, ...
Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Adriana Murad Konings

Oduvek smo živele u ovom selu

Promenile smo kožu. Kažem to sebi pred ogledalom zaustavljene vode koju nam poklanja valov. Više nema krava u selu tako da je ovo pojilo naše, kao i skoro sve ostalo što nas okružuje. I naše i ničije. Baština onih koje opstaju i ostaju. Moja ćerka, koja ima ostatke blata i suvog lišća po kosi, drži se za moje telo poput životinjice. Već dugo ne koristimo kolica jer ih kameni putevi obesmišljavaju, pa su se moji mišići svikli na nju, njenu težinu i konture, promaljaju se nove konture, atletske, nezamislive. Više nisam mršava žena. Sada sam skela. Subota je ujutru i vraćamo se nakon pretresanja...
Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Aixa De la Cruz Regúlez

Ptice koje odaju budućnost

Izgleda kao nemoguć spoj sove, slepog miša, pingvina i rakuna; ima plavo krzno, velike, crvene oči, žuti kljun; nema ruke, već dva mala krila koja se pokrenu kada se uključi. Srećan rođendan, kaže ona. Noa misli da je kupovina vredela iako je potrošila malo više od planiranog. Trebalo joj je deset džeparaca da sakupi novac, ali joj je sada, dok ga gleda tako srećnog, drago što se odrekla bioskopa, luna parka, pa čak i kuglanja sa drugaricama petkom. Danijel pridržava igračku kao da je živa pokušavajući da prozre nešto u njenim očima. Noa pomisli da roditelji tako gledaju svoju novorođenčad,...
Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Alejandro Morellón Mariano
More in SR

Tapioka

Brundanje motora kombija udruženja najavilo je da je vreme ručku. Sunce je bilo toliko upeklo da je postalo nevidljivo. Starac je stajao pod smokvom, u štrokavoj raskopčanoj košulji, s podozrivim osmehom na usnama koje su stiskale cigaretu. Pogledom je pratio Brazilku, dve velike vlažne mrlje pod pazusima i još jedna na leđima uniforme, dok je izlazila iz kombija, vadila hranu i išla ka poljskoj kuhinji, gde ju je obično čekao. – Čika Žuao! Čika Žuao! Njegovo smežurano lice zgrčilo se od smeha, otkrivajući brazde kestenjaste od znoja i prašine. – Čika Žuao! Ej, čika Žuao? Zabavljao se ...
Translated from PT to SR by Tamina Šop
Written in PT by Daniela Costa

Na putu do kuće

Dok sedaju u kola i odlaze iz grada, pokušava da smiri napetost, govoreći da je za njega to bila jedna od onih nemogućih situacija, koju on naziva Šta-bi-ti-kad-bi? Ona klimnu glavom. „Te situacije ti nisu baš jača strana“, uputi mu komentar. „Šta hoćeš da kažeš? Ne znam šta je, jebote, više od toga trebalo da uradim?“ „Nemoj da psuješ. Mateo ponavlja sve što kažeš. Aliče baci pogled preko ramena. Mateo je utonuo u svoje sedište. „Hoćeš li mi reći gde sam pogrešio?“, upita on nakon nekog vremena. „Davide, sišao si s uma, potukao si se sa staklom. Da nije bilo mene, još bi bio tamo i lomio ...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Fabrizio Allione

S pticama delim nebo

      Ponekad stvarno postane neizdrživo. Toliko glasno mljackaju da su me probudile. Osim toga, još se i prepiru ko će dobiti najukusniji zalogaj, pa ne mogu da zaspim. Sve se čuje, iako su na prozorima dupla stakla i ramovi dobro dihtuju. Ovaj bi bundevino seme, onaj hoće laneno, jer tako simpatično hrska, najmlađi halapljivo grabe nadrobljeni hleb, ženke nikako ne žele lojnu kuglu. Ko bi pomislio da drozdovi, crvendaći, plave senice i zelentarke u svoje organe za varenje neće da strpaju baš sve što im padne pod kljun. Baš su probirljivi ovi stanovnici našeg parka. Čovek mnogo toga ne bi pom...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Agata Tomažič

Sutra

Karlota je ležala poleđuške u udobnoj, mekanoj postelji i zurila u nevidljivu tačku na plafonu, jedva obuzdavajući disanje kojeg je postala svesna kada se prenula iz košmara. Već se nije više ni sećala sna, nego samo osećanja očaja koji ju je probudio. Od trenutka kada se iznenada probudila usred noći, bezuspešno je svim silama pokušavala da umiri puls. Digla je ruke, zbacila pokrivač i ustala iz kreveta, ne obazirući se na plačljivo mjaukanje Matijaša, narandžastog prugastog mačka koji je dotada spokojno ležao pokraj nje. Bosim stopalima opipala je pod čija hladnoća ju je vraćala u stvarnost...
Translated from PT to SR by Tamina Šop
Written in PT by Patrícia Patriarca

Niti

Potraga ne počinje svesno. Na uznemirujuć, neobjašnjiv način osećam povezanost s njom i njen nestanak ostavlja u meni mnoga pitanja. Budim se pitajući se gde spava i kako živi. Neprestano mislim na nju, dok lagano i nežno masturbiram među čaršavima i kroz krovni prozor posmatram oblake. Prolazeći pored tezgi s voćem u našem kraju, vrhovima prstiju prelazim po pomorandžama dok ne pronađem jednu sa savršenim porama, koja me podseća na nju. Krenula sam kod nje na časove joge zbog upornog bola u vratu. Fizioterapeut mi je preporučio ovu vrstu joge, Ajengarovu metodu, jer koristi pomagala koja su ...
Translated from NL to SR by Aleksandar Đokanović
Written in NL by Hannah Roels

U redu je

Sa sobom nosi aparat za kafu. Ne zna ko je. Samo zna da je žena s automatskom mašinom za espreso marke De’Longhi Magnifica S ECAM. Crno-sive boje. Pošto se ničeg više ne seća, svi detalji su bitni. Čim aparat u jutarnjim satima uz nesnosno veliku buku počne da melje zrna kafe, odmah je probudi – a i njene susede. Kupila ga je kao vraćenu robu preko Coolblue i četiri dana zaredom svakog ga je jutra iščekivala kraj prozora. U međuvremenu je na svakih pet minuta pratila status pošiljke klikom na track and trace. Uvek iznova je pritiskala opciju track and trace i proveravala poruke na tviteru ...
Translated from NL to SR by Aleksandar Đokanović
Written in NL by Aya Sabi