View Colofon
Original text "O vrancih in demonih" written in SL by Mirt Komel,
Other translations
Published in edition #2 2019-2023

O VRANCIMA I DEMONIMA

Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Mirt Komel

Jučerašnjeg dana se sećam kao da je bio juče. U Briselu sam uzeo voz do Haga – dva voza zapravo, jer sam morao da presedam – samo da bih video jednu jedinu sliku.
Demon opsesivne želje me je toliko obuzeo da sam jednostavno morao da odem.
Ali, putovanje je bilo daleko od onoga što sam zamišljao – lepo, opušteno putovanje u Holandiju – a to sam shvatio odmah posle izlaska iz hotela, pošto sam ostavio sve i svakoga iza sebe.
Zamalo da na briselskoj Gare du Nord uđem u pogrešan voz jer sam se sinhronizovao na raspored Gare Central, tako da sam se umesto kupovine preko veb aplikacije odlučio za staromodni šalter sa starijim gospodinom s druge strane stakla koji je bio toliko ljubazan da mi odštampa ne samo karte, već i detaljan red vožnje (Toliko je bio ljubazan da sam isprva pomislio da mi uopšte neće naplatiti, a onda me je sve ukupno koštalo 90 evra).
„Šta bi uopšte moglo da krene naopako?”, sećam se da sam pomislio kad sam na taj način izgubio skoro jedan sat na stanici, a onda sam se setio da sam zaboravio da proverim radno vreme muzeja Mauritshuis u koji sam nameravao da odem: „Šit, neću uspeti da stignem na vreme!”. Dok sam stajao na peronu i nervozno pušio, nisam više bio siguran da li sam na pravom putu. I, kad je voz stvarno došao, nisam mogao da verujem da zaista krećem.
Ali, vagoni su poput vranaca jurnuli u galop popodneva, tako da sam posle sat vremena čitanja i sat vremena putovanja naposletku stigao do Brede (holandskog mesta sa slovenačkim imenom). U Bredi sam skoro zakasnio na vezu sa sledećim vozom zbog kašnjenja ovog prvog na koji sam zato bio primoran da se vratim jer je i on išao za Hag, ali na južnu, a ne na centralnu stanicu, a samim tim sve dalje od muzeja koji se već polako zatvarao.
Iznad nas na kontinentu niska oblačnost iznad podle kapitalističke industrije koja se prostirala pored železničke pruge zajedno sa nekoliko kuća od opeke – a na čistom nebu iznad hladnog zimskog mora, u daljini vedar, prečisti zalazak sunca koji je očistio moju dušu od crnih sumnji koje su me razjedale da možda neću uspeti tako da su se oblaci mojih misli preokrenuli u pravom smeru i zajedno s vetrom raširili jedra nadahnuća.
Na stanici u Hagu shvatam da neću uspeti, bar ne pešice, tako da uzimam prvi taksi koji naiđe. Vožnja kroz spori saobraćajni špic me je samo učinila još nervoznijim, ali turski taksista u kineskoj kožnoj jakni dovezao me je do Mauritshuis-a baš u pravi čas (vožnja je koštala deset evra, a ostavio sam i bakšiš, jer je žurio koliko god je mogao uprkos tome što uopšte nije razumeo razlog moje žurbe).
Ili, skoro u pravi čas, jer su dobri ljudi koji tamo rade, od čuvara ispred ulaza do kustosa u galeriji, želeli da me ubede da sam zakasnio pošto zatvaraju za petnaest minuta. Čak je i devojka na biletarnici u duhu protestantizma pokušala da me ubedi da se ne isplati:
„Da li je zaista vredno platiti punu cenu za ulaznicu ako imate na raspolaganju samo petnaest minuta vremena?” Usput, cena ulaznice je bila petnaest evra.
Značajno sam joj odgovorio da sam došao samo da vidim jednu sliku – pogledala me je kao da sam stranac, što sam, slučajno, zaista i bio, a zatim upitala: „A koju sliku?”
„Češljugar”, odgovorio sam. Nije joj bila poznata.


Uzeo sam ulaznicu zajedno s planom muzeja i brže od lifta poleteo uz stepenice - dvostruko stepenište s prelepim... ma, nema vremena sad za to - dok su me svi začuđeno gledali, jer su išli u suprotnom smeru, muzej se, naime, zatvarao. Na drugom spratu sam skoro trčao iz sobe u sobu tražeći ono zbog čega sam došao, tako da sam uplašio mnogo bolje obučenog čuvara koji je počeo da me prati.
I, iznenada sam je našao.
Het puttertje, sama po sebi ništa posebno, trompe-l-oeil s pticom u prirodnoj veličini koja je privezana lančićem za svoju posudu za hranjenje, s potpisom u donjem uglu: C.FABRITIVS 1654. Ali, meni u tom trenutku - sve.
Razlog zbog kojeg sam napustio književne radionice u Briselu i krenuo u Hag gonila je želja koja se veštački i umetnički napajala iz romana koji sam čitao – Češljugar Done Tart – jer se u mojoj opsesiji, toga sam kasnije postao svestan, ogledalo ono što je opsedalo protagonistu romana. Teo »Potter« Deker je uzeo sliku i čitavog života ju je skrivao kao uspomenu i sećanje na majku koju je izgubio u eksploziji u njujorškoj galeriji gde je slika gostovala – eksploziji koja je odjekivala poput one koja je ubila Fabricijusa, srušila njegov atelje i pokopala većinu njegovih slika one godine kad je naslikao Češljugara.
A sad je ta slika bila ovde ispred mene, a nemiran pogled je bežao sa slike prema satu pitajući se koliko još minuta, možda čak sekundi, imam pre nego što se muzej zatvori.
U tom trenutku mi se obratio demon:
„Uzmi je, učini je svojom, tvoja je!”
I stvarno sam želeo da je uzmem i učinim svojom. Znate već, ona luda želja da stvari, a ponekad i ljude, posedujete. Ali, uopšte nije reč o užitku posedovanja, već više o užitku opsesije koja te pokreće. Ljubav zbog ljubavi. U mom slučaju: ljubav prema obožavanju te slike češljugara koju je napajala ljubav prema istoimenom romanu.
Zbog toga sam to učinio.
Uzeo sam voz za nazad i pokušao da se opustim dok sam žvakao burger (dva i po evra iz samoposluživanja Febo). Vagon je bio skoro prazan – dva mladića su puštala neku arapsku tehno muziku, ćutljivi sveštenik obučen u belo je nepomično sedeo i čitao novine, četiri tinejdžera u nemogućim bojama su razgovarali – tako da sam odlučio da pogledam svoju nagradu.
Pogledao sam sliku koju sam uslikao svojim telefonom, a zatim iznenada shvatio da na slici postoji jedva vidljiv lanac koji vezuje ne samo pticu za posudu kojoj se ona zbog toga neizbežno uvek iznova vraća, već i slikara za njegovu sliku i umetnost slikarstva uopšte, autorku romana za lik koji je stvorila preko opsesije slikom, i mene za sliku u koju sam se zaljubio preko ljubavi prema njenom pisanju zbog koje sam uopšte krenuo na ovo celodnevno putovanje iz Brisela u Hag i nazad.
 

Pomislio sam na sopstvene lance kojima me moj demon vezuje za pisanje: bez obzira na to koliko mislim da sam slobodan, uvek se iznova vraćam tom spisateljskom zanatu bez kojeg ne mogu da postojim – baš kao jedan takav češljugar - piskaralo koje može da odleti kuda želi, ali će se uvek iznova vraćati na isto mesto.
Ali, zar umetnost nije upravo to? Naći tu jednu stvar od koje možeš da napraviš svoju opsesiju, svoju želju, svoju ljubav – verovatno jedini način da demone koji te jašu upregneš kao vrance i sam ih uzjašeš, možda čak prema takvom zalasku sunca kakve su slikali stari flamanski majstori?

More by Jelena Dedeić

Nekoliko meseci kasnije

12. avgust »Muhamede, za pola sata budi pored telefona. Mislim da sam je našao!« Izletim iz kreveta, obučem se sav rastresen što brže mogu i izjurim iz hostela. Brzo. Kao da bi nešto bilo drugačije ako bih do kuće stigao pet minuta pre ili kasnije. Skoro da trčim po klancu nizbrdo prema pristaništu, tamo negde između jevrejske četvrti Hardara Carmel i nekad palestinskog Wadi Salib. Bilo kako bilo, čujem testeru koja verovatno reže gvožđe, i kokoške i petlove. Neobično. Miris farme usred grada koji želi da izbriše svoju istoriju i da bude moderan. Kao da sam se vratio u 1948, kada je s ovog br...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Andraž Rožman

S pticama delim nebo

      Ponekad stvarno postane neizdrživo. Toliko glasno mljackaju da su me probudile. Osim toga, još se i prepiru ko će dobiti najukusniji zalogaj, pa ne mogu da zaspim. Sve se čuje, iako su na prozorima dupla stakla i ramovi dobro dihtuju. Ovaj bi bundevino seme, onaj hoće laneno, jer tako simpatično hrska, najmlađi halapljivo grabe nadrobljeni hleb, ženke nikako ne žele lojnu kuglu. Ko bi pomislio da drozdovi, crvendaći, plave senice i zelentarke u svoje organe za varenje neće da strpaju baš sve što im padne pod kljun. Baš su probirljivi ovi stanovnici našeg parka. Čovek mnogo toga ne bi pom...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Agata Tomažič

ČMRLJEV ŽLEB – KRATAK SADRŽAJ

Čmrljev žleb je kratak roman čiji su glavni junaci članovi porodice Flajs i žitelji sela Strmčnik gde pomenuta porodica ima predivan mali hotel. Svi su veoma srećni, a gosti izuzetno zadovoljni – bar na površini tako izgleda. U knjizi će se pokazati da to nije istina i zašto je tako. Početna scena je nedeljni ručak, na stolu je činija s goveđom supom s rezancima, a za stolom sede članovi porodice: momak u ranim dvadesetim koji uporno proverava svoj mobilni i ne krije da bi upravo sada želeo da bude negde daleko odatle; pored njega sedi njegova mama, žena srednjih godina koja je evidentno veoma...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Agata Tomažič

Very Important Person

Ponovo sam po ceo dan buljio u svetleće brojeve iznad lifta. 8 … 7 … 6 … 5 … 4 … 3 … 2 … 1 … „Dobar dan, gospodine Seljak.” Svaki put ga pozdravim, jer svoj posao obavljam profesionalno. Odgovori mi ćutanjem, i on je profesionalac. Kad imam sreće, na njegovom kamenom licu zasija brazda. Ako je dobro raspoložen, podigne desnu obrvu kao da želi da kaže: „Znam da si tu, ali moje misli su direktorske.” Koliko puta sam rekao sam sebi da ću ga ostaviti na miru. Da ću na ignorisanje odgovoriti ignorisanjem. Ali, mama me je učila da prema ljudima u odelima i kravatama moram da se ponašam lepo. Kada je...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Andraž Rožman

Dnevnik

21. avgust Moje ime je Erik Tlom, a ovo je moj dnevnik. Pisanje mi je preporučio psihijatar, valjda u cilju boljeg lečenja. Ali kome zapravo treba da pišem? Njemu? Ženi Lini? Valjda joj neće pokazati moje beleške. Na izražene sumnje mi je odgovorio: »Pišite sebi.« Tako sam, dakle, kupio kožnu sveščicu i našao se ovde, za pisaćim stolom, da bih sebi pisao dnevnik, pri čemu ne mogu da se otarasim čudnog osećaja da pišem još za nekog drugog – ali za koga? 22. avgust Da objasnim svoj prvi dnevnički zapis (kome? sebi? njemu? tebi?): doživeo sam nervni slom koji je ostavio toliko teške posledice ...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Mirt Komel
More in SR

Rečnik zatvorenika

Rečnik zatvorenika sadrži glasove i priče ljudi na odsluženju kazne u okružnom zatvoru Loruso i Kutunjo, u V bloku paviljona C, namenjenom „izolovanim zatvorenicima“. Nastao je tokom dvogodišnje radionice kreativnog pisanja koja je organizovana u samom zatvoru. Svi znamo šta označavaju reči „kuća“, „zima“, „ljubav“, i njihovo značenje je neupitno. Ali u zatvoru se značenje reči menja i ova promena određena je samim prostorom: unutra postoji samo unutra, a reči postaju zastarele, tj. kao da su zamrznute u nekom praiskonskom vremenu. I baš u tim zajedničkim rečima leži moć: reči koje su spolja ...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Sara Micello

Morana

Isključenje Samoubistvo davljenjem dosta je retko. Zatezna traka se po pravilu nekoliko puta obavije oko vrata, a ponekad se ispod nje postavi nešto meko. Prilikom davljenja se usled pometnje u nervnom sistemu i pritiska na karotidnu arteriju prekida dotok krvi u mozak i zatvaraju se disajni putevi. Samo, grlo se obično ne zatvori sasvim, pa umiranje traje duže nego kod vešanja - osim ako se, naravno, sve ne završi gubljenjem svesti ili popuštanjem zatezne trake. S druge strane, vešanje je već dugo omiljena metoda čeških samoubica, naročito muškaraca. Od njih 100, 61 bira upravo ovaj način, ...
Translated from CZ to SR by Uroš Nikolić
Written in CZ by Lucie Faulerová

Sinopsis

Priča koju sam počela da pišem mogla bi da postane ili deo antologije kratkih priča, usredsređenih na različite, međusobno povezane likove, ili odlomak iz života jednog young adult-a. Nalazimo se u bliskoj budućnosti, a unutar jednog četa zabrinutih roditelja izbijaju uzbuna i panika, koje se u jednoj zbijenoj zajednici, naizgled obzirnoj i čestitoj, a uistinu modroj od zavisti i sebičnosti, lančano prenose. Pojavljuje se intenzivno – dok se nižu prepirke, laži, poze i uspesi malih, bednih moćnika – iskreno roditeljsko nerazumevanje emotivnog života dece, kao i potpuni fijasko u pokušaju da i...
Translated from IT to SR by Ana Popović
Written in IT by Arianna Giorgia Bonazzi

Kamenac

Vidite, potrebno je vremena da se stvore naslage kamenca na glavi tuša. Dok visim sa obmotanim crevom tuša oko vrata, delom u hodniku, a delom na stepenicama, pomišljam: da su svi moji prijatelji videli moje kupatilo, bilo bi im jasno. Da su se bar jednom popeli gore, poput Eme onog jednog popodneva, pogledali bi glavu tuša, otvorili i zatvorili česmu, videli kamenac na staklu tuš kabine, dlačice u lavabou nakon zbrzanog brijanja i shvatili bi: taj dečko je gotov, moramo mu pomoći. Kupatilo je bilo ključno, ali naravno bilo je i drugih signala: već dugo nisam nosio farmerke; zulufi mi više ni...
Translated from NL to SR by Bojana Budimir
Written in NL by Lisa Weeda

S pticama delim nebo

      Ponekad stvarno postane neizdrživo. Toliko glasno mljackaju da su me probudile. Osim toga, još se i prepiru ko će dobiti najukusniji zalogaj, pa ne mogu da zaspim. Sve se čuje, iako su na prozorima dupla stakla i ramovi dobro dihtuju. Ovaj bi bundevino seme, onaj hoće laneno, jer tako simpatično hrska, najmlađi halapljivo grabe nadrobljeni hleb, ženke nikako ne žele lojnu kuglu. Ko bi pomislio da drozdovi, crvendaći, plave senice i zelentarke u svoje organe za varenje neće da strpaju baš sve što im padne pod kljun. Baš su probirljivi ovi stanovnici našeg parka. Čovek mnogo toga ne bi pom...
Translated from SL to SR by Jelena Dedeić
Written in SL by Agata Tomažič

Beleške o životu Fransis Donel

Prolog Godine 1945. Fransis Donel, spisateljica i poznata uzgajivačica ptica, rođena je u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1983. lažirala je sopstvenu smrt od lupusa, bolesti koja ju je tištala od detinjstva. U mesecima koji će uslediti otkriveno je da su sve to bile glasine. Nakon jedne manje polemike do koje ćemo doći kad za to bude vreme, Fransis se povukla iz javnosti tokom nekoliko decenija. Već je počeo XXI vek kada je stigla u Španiju, pod teretom bolesti koja je neprestano rasla u njenoj unutrašnjosti. Često je govorila da je domovinu napustila onda kada je postala prestara za p...
Translated from ES to SR by Ljubica Trošić
Written in ES by Adriana Murad Konings